DR. SC. TAMARA BJAŽIĆ KLARIN

VODITELJICA PROJEKTA I GLAVNA ISTRAŽIVAČICA
INSTITUT ZA POVIJEST UMJETNOSTI, ZAGREB

Diplomirala je arhitekturu i doktorirala povijest umjetnosti na Sveučilištu u Zagrebu. Do 2015. asistentica je i viša asistentica u Hrvatskom muzeju arhitekture Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Stipendistica je Republike Francuske i Švicarske nacionalne zaklade za znanost. Bila je akademski gost na Institutu za povijest i teoriju arhitekture ETH u Zürichu. Glavna je istraživačica ERC-CoG-Housing.Yu projekta The Right to Housing: Production of Spaces of Everyday Life in Yugoslavia (1945-1991). i suradnica na HRZZ projektu Arhitektura i kultura stanovanja u Zagrebu 1880.–1940. S Andrasom Ferkaijem vodila je bilateralni projekt Arhitektonski susreti Hrvatske i Mađarske: modeli strukovne razmjene znanja, 1914.–1945. Autorica je knjiga Ernest Weissmann: društveno angažirana arhitektura, 1926-1939 i Za novi, ljepši Zagreb! – arhitektonski i urbanistički natječaji međuratnog Zagreba, 1918.–1941. nagrađenih Poveljom DPUH i nagradom Neven Šegvić za publicistički, kritički, znanstveno-istraživački i teorijski rad UHA. Mentorica je na doktorskim studijima Sveučilišta u Zadru, Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Fakulteta arhitekture u Ljubljani. Članica je regionalnog savjetodavnog tima izložbe Towards a Concrete Utopia: Architecture in Yugoslavia, 1948-1980 (MOMA) i koautorica više izložaba u vodećim muzejskim institucijama u Hrvatskoj. Koscenaristica više dokumentarnih filmova serijala o arhitekturi Hrvatske televizije. Jedan je od članova osnivača Docomomo Hrvatska.

OPIS ISTRAŽIVANJA

Istraživanje je usredotočeno na arhitektonski i urbanistički diskurs stanogradnje Saveza arhitekata Jugoslavije i Urbanističkog saveza Jugoslavije, vodećih strukovnih autoriteta, i njegovo pozicioniranje u među­prostor između postavljenih zadataka i realiziranog stambenog fonda uvjetovanih društvenim i stambenim reformama, organizacijom stručnog rada, položajem struke u društvu i materijalnim uvjetima. Analiza diskursa provodi se u relaciji s naslijeđenim praksama, radom međunarodnih matičnih strukovnih udruga – Međunarodnog udruženja arhitekata (UIA) i Međunarodne federacije za stanovanje i planiranje (IFHP) te aktualnih tendencija u 10 odabranih europskih zemalja s kojima postoji kontinuitet razmjene znanja. U konačnici, analiza teoretskog diskursa i ostvarenog, zajedno s rezultatima ostalih istraživačkih pravaca Housing.Yu omogućit će valorizaciju autentičnosti i doprinosa SFRJ paneuropskom projektu „Housing for All” poslijeratne Europe zaključenog na zapadu 1980ih i na istoku 1990ih.

PROF. DR. SC. IGOR DUDA

VODITELJ ISTRAŽIVAČKOG PRAVCA HOUSING AND POLITICAL-ECONOMIC REFORMS
CENTAR ZA KULTUROLOŠKA I POVIJESNA ISTRAŽIVANJA SOCIJALIZMA, SVEUČILIŠTE JURJA DOBRILE U PULI, PULA

Redoviti je profesor na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli i jedan od pokretača sveučilišnog Centra za kulturološka i povijesna istraživanja socijalizma. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je povijest i kroatistiku (2000.) te magistrirao (2004.) i doktorirao povijest (2009.). Od 2011. predaje na doktorskom studiju moderne i suvremene povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, od 2021. je Research Fellow na Leibnizovu Institutu za istraživanje istočne i jugoistočne Europe (IOS) u Regensburgu. Bavi se temama iz povijesti svakodnevice i društvene povijesti Hrvatske i socijalističke Jugoslavije. Autor je četiri znanstvene monografije i urednik nekoliko zbornika. Njegova posljednja knjiga je Socijalizam na kućnom pragu. Mjesna zajednica i svakodnevica društvenog samoupravljanja u Jugoslaviji (2023.). Pokretač je ljetne Doktorske radionice u Puli, suorganizator znanstvenih skupova Socijalizam na klupi i suurednik časopisa History in Flux. Vodio je dva istraživačka projekta (Socijalistički čovjek i Mikrosocijalizam, 2014-2023.) uz potporu HRZZ-a. Na projektu Housing.Yu voditelj je istraživačkog pravca Stanovanje i političko-ekonomske reforme te mentor doktoranda i poslijedoktoranda u polju povijesti.

OPIS ISTRAŽIVANJA

Izgradnja susjedstva i svakodnevnog života: komparativna mikropovijest

Pored mentorskog rada s doktorandom i poslijedoktorandom u polju povijesti, čija se istraživanja odvijaju unutar istraživačkog pravca Stanovanje i političko-ekonomske reforme, osobni istraživački zadatak odnosi se na povijest svakodnevnog života u novim stambenim naseljima. Tema se obrađuje na primjeru dviju studija slučaja iz sedamdesetih i osamdesetih godina – dvaju naselja u Splitu i Puli, nastalih po istom projektu i smještenih u slično urbanističko rješenje. Oslanjajući se na društvenu, urbanu i demografsku povijest dvaju gradova, istraživanje prati odnos stambene politike i građevinskog sektora te stambenih nebodera i njihovih stanara. To podrazumijeva proces od donošenja prvih odluka, preko projektiranja i izgradnje do dodjele stanarskog prava, useljavanja te oblikovanja mikrozajednice i svakodnevnih praksi u zgradama i okolici. Na temelju raznovrsnih povijesnih izvora, u obzir se uzima djelovanje raznih aktera: općinskih vlasti, samoupravnih interesnih zajednica, radnih organizacija, mjesnih zajednica, kućnih savjeta i pojedinačnih stanara.

DR. SC.LIDIJA BUTKOVIĆ MIĆIN

ODJEL ZA POVIJEST UMJETNOSTI SVEUČILIŠTA U ZADRU, ZADAR

Diplomirala je povijest umjetnosti i filozofiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2007. godine. Doktorirala je 2023. na doktorskom studiju Humanističkih znanosti na Sveučilištu u Zadru sa temom Tipologija stambenog tornja u kontekstu stambene izgradnje u Rijeci u razdoblju socijalizma. Od 2017. zaposlena je na Odjelu za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru u suradničkom zvanju asistentice, a od 2023. u zvanju više asistentice. Od 2014. do 2018. bila je suradnik na projektu Arhitektura Rijeke i riječke regije kao razvojni resurs – povijest, stanje i mogućnosti revitalizacije (nositeljica: prof. dr. sc. Nana Palinić, Građevinski fakultet Sveučilišta u Rijeci), a od 2023. na projektu Hrvatske zaklade za znanost Reprezentacija, razvoj, edukacija, participacija – umjetnost u društvu od 19. do 21. stoljeća (voditelj: prof. dr. sc. Dragan Damjanović, Odsjek za povijest umjetnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu). Od 2013. godine stručni je suradnik projekta Motel Trogir udruge Slobodne veze iz Zagreba usmjerenog na istraživanje, društvenu valorizaciju i zaštitu moderne arhitekture u Hrvatskoj i široj regiji. Realizirala je desetak izložbi iz područja hrvatske suvremene ilustracije, stripa, dizajna i arhitekture te objavljuje stručne i znanstvene radove iz područja nacionalne arhitekture modernizma i umjetnosti u javnom prostoru. Članica je Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske i članica-osnivačica udruge Docomomo Hrvatska.

OPIS ISTRAŽIVANJA

Građanska participacija u stanovanju: od zadruga do društveno usmjerenog stanovanja

U okviru istraživačke teme ključno je pitanje jesu li težnje građana bile uzimane u obzir pri oblikovanju stanovanja i naselja i na koji način. Ispitat će se primjeri uključivanja građana u proces planiranja, uključujući mogućnosti iznošenja mišljenja, utjecaja na planove te davanja povratnih informacija putem socioloških istraživanja provedenih u novim stambenim naseljima. Posebna će se pozornost posvetiti ulozi arhitekata u komunikaciji s krajnjim korisnicima u oblikovanju stambenih tipologija, tlocrta stanova i dizajna zajedničkih prostora s ciljem identifikacije autentičnih primjera participativnog oblikovanja.

Istraživanje će biti usmjereno na dva stambena modela koja su se činila najperspektivnijima u pogledu sudjelovanja građana. Prvi se odnosi na stambene zadruge, njihovu organizaciju i rezultate. Ovaj model, naslijeđen iz međuratnog razdoblja, dodatno se razvio i proširio u poslijeratnim desetljećima, iako uz ograničenu državnu i komunalnu podršku. Drugi je stambena reforma iz sredine 1970-ih, poznata kao model Društveno usmjerene stambene izgradnje (DUSI), čiji je cilj bio snažnije povezati sve aktere uključene u stambenu proizvodnju kako bi se poboljšala kvaliteta stanovanja i zadovoljstvo korisnika.

DR. SC. MARTINA MALEŠIČ

MUZEJ ZA ARHITEKTURO IN OBLIKOVANJE (MAO), LJUBLJANA

Doktorirala je povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Ljubljani gdje je radila nekoliko godina kao asistentica i istraživačica. Trenutačno je zaposlena kao kustosica za arhitekturu u Muzeju za arhitekturu i oblikovanje u Ljubljani (MAO). Njezina se istraživanja bave slovenskom arhitekturom, dizajnom i urbanizmom 20. stoljeća, s naglaskom na kulturu stanovanja. Organizirala je i vodila istraživačke projekte usmjerene na popularizaciju moderne arhitekture. Autorica je i suautorica brojnih izložbi, među kojima su Ulice i susjedstva – Vladimir Braco Mušič i arhitektura velikog mjerila (suautori Luka Skansi i Bogo Zupančič, Muzej za arhitekturu i oblikovanje, Ljubljana, 2016) te Novi prostori, nove slike. Osamdesete kroz prizmu događaja, izložbi i diskursa – 1. dio (suautorica Asta Vrečko, Moderna galerija, Ljubljana, 2016). Godine 2021. bila je članica kustoskog tima izložbe u Paviljonu Slovenije na 17. Venecijanskom bijenalu arhitekture, pod naslovom Zajedničko u zajednici. Sedamdeset godina zadružnih domova kao društvene infrastrukture.

OPIS ISTRAŽIVANJA

Kultura stanovanja i prostori svakodnevnog života

Uz istraživanje Građanske participacije u stanovanju, u drugoj istraživačkoj cjelini projekta, sudjelovanje građana i načini predstavljanja poželjnih modela suvremenih stambenih standarda razmatrat će se iz perspektive stambene kulture. Prvi dio istraživanja usmjeren je na stambena istraživanja kao alat racionalizacije, ali i kao sredstvo koje korisnicima pomaže u prilagodbi novim okruženjima. Pritom se obrađuju pitanja organizacije stambenih istraživanja, glavnih uključenih aktera, metodologija koje su primjenjivali te njihovih ciljeva. Drugi dio istraživanja usredotočen je na tehnike putem kojih je koncept modernog stanovanja učinjen pristupačnijim korisnicima, osobito kroz izložbe, tečajeve i publikacije. Posebna se pozornost posvećuje ulozi arhitekta u tom procesu. Istraživanje se temelji na širokom rasponu izvora, uključujući arhivsku građu, opće i stručne časopise, kataloge izložbi te fotografsku dokumentaciju.

DOC. DR. SC. MEJREMA ZATRIĆ-ŠAHOVIĆ

INTERNATIONAL UNIVERSITY OF SARAJEVO, SARAJEVO

Arhitektica, povjesničarka arhitekture i docentica na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu, Bosna i Hercegovina. Njena istraživanja fokusirana su na odnose između arhitekture i okoliša, jugoslavensku modernu arhitekturu i genealogije modernističkog regionalizma na zapadnom Balkanu i šire. Doktorirala je na Institutu za povijest i teoriju arhitekture (gta) sveučilišta ETH Zürich, a magistrirala arhitekturu i urbanističku kulturu u okviru programa Metropolis na Universitat Politècnica de Catalunya u Barceloni. Autorica je više znanstvenih radova i urednica specijalnog broja znanstvenog časopisa Docomomo Journal. Bila je članica savjetodavnog odbora kustosa izložbe Muzeja moderne umjetnosti u New Yorku Toward a Concrete Utopia – Architecture in Yugoslavia, 1948–1980. Posjeduje certifikat Getty instituta za konzervaciju moderne arhitekture u Los Angelesu. Predsjednica je Docomomo Bosna i Hercegovina, suosnivačica Arhiva moderne arhitekture Bosne i Hercegovine i članica upravnog odbora Asocijacije arhitekata u Bosni i Hercegovini.

OPIS ISTRAŽIVANJA

Urbanističko planiranje, stanovanje i okoliš u industrijskim gradovima i rudarskim naseljima socijalističke Jugoslavije

Industrijski gradovi i rudarska naselja socijalističke Jugoslavije ostali su u središtu modernizacijskog pothvata zemlje, pri čemu se stanovanje za industrijskog radnika razumijevalo kao snažan alat modernizacije i jedan od njezinih prioritetnih ciljeva. Rano jugoslavensko funkcionalističko planiranje stanovanja poznato je po tome što je krajem 1960-ih ustupilo mjesto kulturno osjetljivijim pristupima usmjerenima na javni prostor. U industrijskim gradovima se dogodio slabije dokumentiran i istražen pomak barem desetljeće ranije: jugoslavenska urbanistička praksa bila je prisiljena racionalizirati stanovanje u njegovu okolišu. Ovo istraživanje se bavi opisivanjem i tumačenjem okolnosti te diskurzivnim i materijalnim posljedicama tog pomaka, uključujući pogoršanje urbanih ekoloških uvjeta, povećanje razine planiranja na regionalnu te izmjene pravila i propisa urbanističkog planiranja i upravljanja. Na temelju analize planske dokumentacije i drugih relevantnih arhivskih izvora te terenskih istraživanja u nizu bivših industrijskih gradova prostora ex-Jugoslavije, ovaj pravac traži odgovor na pitanje kako je rastuće ekološko razumijevanje stanovanja na urbanoj razini utjecalo na uvjete i standard stambene izgradnje u Jugoslaviji.

DR. SC. EMIL JURCAN, D.I.A.

VIŠI ASISTENT
INSTITUT ZA POVIJEST UMJETNOSTI, ZAGREB

Rođen 1981. godine u Puli. Diplomirao na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani 2007. godine. Kao arhitekt radio je unutar Pulske grupe, s kojom je predstavljao Hrvatsku na Venecijanskom bijenalu 2012. godine. Tijekom projektantske karijere izradio nekoliko projekata za obnovu i konzervaciju kulturne baštine, poput palače Leonardelli u Galižani, rimskog kazališta u Puli, trga kod Loggie u Oprtlju, spomen parka Šubićevac u Šibeniku te grobnice Vladimira Gortana u Bermu. Praktično iskustvo u području arhitektonske rekonstrukcije i konzervacije produbio je istraživačkim radom tijekom izrade doktorske disertacije pod mentorstvom prof. Maruše Zorec na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani, pod nazivom „Pristupi i metode konzervacije rimskih spomenika u Puli unutar procesa urbane modernizacije 19. i 20. stoljeća“, koju je obranio 2025. godine.

Suurednik je edicije za teoriju arhitekture Dobrolet zajedno s dr. sc. Lukom Skansijem, a u okviru Urbanističkih studija Sveučilišta u Rijeci vodi kolegij Umjetnost i društvo. Profesionalne i društvene aktivnosti provodio je kao predsjednik Društva arhitekata Istre između 2015. i 2019. te kao predsjednik Udruženja hrvatskih arhitekata između 2017. i 2019. godine. Od prosinca 2025. zaposlen je u Institutu za povijest umjetnosti kao viši asistent i član istraživačkog tima projekta ERC-a Housing.Yu.

DR. SC. AIDA MURTIĆ

VIŠA ASISTENTICA
INSTITUT ZA POVIJEST UMJETNOSTI, ZAGREB

Aida Murtić je arhitektica i povjesničarka umjetnosti. Doktorirala je povijest umjetnosti na Sveučilištu u Heidelbergu. Za disertaciju koja se bavi procesima urbanih transformacija i intervencija u zaštiti baštine u povijesnom gradskom središtu Sarajeva (Čaršija) dobila je Nagradu August Grisebach Instituta za europsku povijest umjetnosti (IEK) u Heidelbergu. Prije toga je završila združeni master program iz urbanog razvoja na Tehničkom sveučilištu u Darmstadt i Sveučilištu Grenoble Alpes, te je diplomirala arhitekturu na Sveučilištu u Sarajevu.

Njezin doktorski rad realiziran je uz potporu Njemačke istraživačke zaklade (DFG), u okviru istraživačkog programa Klastera izvrsnosti „Asia and Europe in a Global Context“ pri Heidelberškom centru za transkulturne studije (HCTS). U sklopu rezidentnog stipendijskog programa boravila je na Leibniz Institutu za europsku povijest u Mainzu (IEG). Bila je gostujuća postdoktorska istraživačica u Centru za modernu umjetnost i teoriju (CMAT) Sveučilišta Masaryk u Brnu.

Kao arhitektica radila je na brojnim projektima poslijeratne obnove arhitektonske baštine u Bosni i Hercegovini. Članica je Nacionalnog komiteta ICOMOS-a u Bosni i Hercegovini, a ranije je obnašala i dužnost glavne tajnice. Istražuje i bavi se društvenom poviješću arhitekture, teorijom i praksama djelovanja u zaštiti graditeljske baštine te odnosom društvenih zajednica i politika sjećanja.

DR. SC. SAŠA VEJZAGIĆ

VIŠI ASISTENT
INSTITUT ZA POVIJEST UMJETNOSTI, ZAGREB

Saša Vejzagić rođen je 1987. godine u Doboju (BiH). Diplomirao je povijest na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli 2011. godine, a 2013. završio je drugi diplomski studij na Centralnoeuropskom sveučilištu u Budimpešti. Doktorirao je 2021. godine na Odsjeku za povijest civilizacija Europskog sveučilišnog instituta u Firenci s disertacijom The Rise of a Business Class: Managerial Elites in Yugoslavia, 1963–1978 (mentor: dr. sc. Youssef Cassis).

Od 2016. godine vanjski je suradnik Centra za kulturološka i povijesna istraživanja socijalizma pri Sveučilištu u Puli. U razdoblju od 2018. do 2023. godine bio je istraživač, a 2021. i poslijedoktorand na projektu Mikrostrukture jugoslavenskoga socijalizma: Hrvatska 1970–1990, koji je financirala Hrvatska zaklada za znanost. Tijekom 2024. bio je zaposlen kao viši asistent u Strossmayerovoj galeriji starih majstora HAZU, gdje je sudjelovao u projektu Istraživanje provenijencije umjetnina u zagrebačkim zbirkama. Trenutno je zaposlen na Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu kao asistent na ERC projektu Housing.Yu, u sklopu istraživačkog pravca Stanovanje i društveno-političke reforme.

Organizirao je niz međunarodnih konferencija i znanstvenih skupova, koautor je nekolicine izložbi, a kraće istraživačke boravke ostvario je u Beogradu, Sarajevu i Glasgowu. Suurednik je zbornika Socialist Entrepreneurs? Business Histories of the GDR and Yugoslavia (2025.), te autor više znanstvenih radova objavljenih u domaćim i međunarodnim časopisima kao što su Business History, Politička misao i drugi. Njegovi istraživački interesi obuhvaćaju ekonomsku, poslovnu, političku, radničku i društvenu povijest 20. stoljeća, s posebnim naglaskom na razdoblje jugoslavenskog socijalizma.

HANA BEČEIĆ

ASISTENTICA
INSTITUT ZA POVIJEST UMJETNOSTI, ZAGREB

Diplomirala je povijest umjetnosti i muzeologiju i upravljanje baštinom na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2022., uz dodatni program za obrazovanje nastavnika. Iskustvo je stjecala kroz rad u muzejskim institucijama i na Institutu za istraživanje avangarde, gdje je sudjelovala u koncipiranju i realizaciji izložbi, pisanju stručnih i interpretativnih tekstova te organizaciji nastupa na međunarodnim umjetničkim sajmovima. Autorica je znanstvenih članaka objavljenih u časopisu Muzeologija, a njezin istraživački fokus obuhvaća likovnu umjetnost, arhitekturu i urbanizam 20. stoljeća. U radu se bavi odnosima prostora, reprezentacije i ideologije, s posebnim naglaskom na svakodnevni život i kulturne politike modernizacije. Govori engleski i talijanski te se dodatno usavršava u UX/UI dizajnu.

Od lipnja 2025. zaposlena je kao asistentica na projektu Housing.Yu, u okviru kojega priprema doktorski rad o razvoju stambenih naselja i standardima urbanog planiranja u Jugoslaviji.

OPIS ISTRAŽIVANJA

Standardi razvoja stambenih naselja u socijalističkoj samoupravnoj Jugoslaviji: geneza, modeli i utjecaji

Istraživanje prati razvoj standarda stambenih naselja u Jugoslaviji kroz pristupe njihovu planiranju, projektiranju i izgradnji. Stambena naselja se promatraju kao cjeline koje povezuju stanovanje, javne sadržaje i infrastrukturu, a oblikovana su pod utjecajem naslijeđenih praksi i međunarodnih modela. Analiziraju se primjeri iz svih šest republika kroz tri reformska razdoblja – od centralno vođene stanogradnje 1950-ih, preko tržišno orijentiranog modela nakon 1965. godine, do DUSI reforme 1970-ih. Pri istraživanju se koristi širok spektar izvora, od arhivskih dokumenata i zapisnika urbanističkih i arhitektonskih kongresa do stručnih časopisa, kataloga izložbi i fotodokumentacije, uz primjenu suvremenih digitalnih metoda (GIS i mrežne analize). Cilj je rekonstruirati genezu jugoslavenskih modela stanovanja, vrednovati njihov doprinos europskoj stanogradnji i naglasiti njihovu važnost u raspravama o pravu na stan i aktualnoj stambenoj krizi.

ANTUN DULIBIĆ

ASISTENT
INSTITUT ZA POVIJEST UMJETNOSTI, ZAGREB

Diplomirao je 2023. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, na dvopredmetnom studiju sociologije i povijesti (modul Moderna i suvremena povijest, 19.–20. stoljeće). Tijekom studija bio je član Studentskoga zbora Filozofskog fakulteta. Kao student bio je član uredništva časopisa Diskrepancija, surađivao je u provedbi nekoliko istraživačkih projekata te objavljivao na portalu H-Alter. Dobitnik je više stipendija za izvrsnost Sveučilišta u Zagrebu te Dekanove nagrade za izvrsnost 2020. Od 2025. godine zaposlen je na Institutu za povijest umjetnosti i doktorand je studija Moderna i suvremena hrvatska povijest u europskom i svjetskom kontekstu na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Član je istraživačkog tima projekta Housing.Yu, a njegov je rad usmjeren na istraživački pravac Housing and political-economic reforms. Vanjski je suradnik Centra za kulturološka i povijesna istraživanja socijalizma pri Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli.

OPIS ISTRAŽIVANJA

U sklopu projekta Housing.Yu istražuje se Stalna konferencija gradova i općina Jugoslavije (SKGOJ) – organizacija koja je od 1953. do 1991. djelovala kao platforma za artikulaciju općinskih interesa te, između ostalog, koordinaciju napora u stanogradnji i upravljanju urbanim prostorom. Osnovana u Beogradu 1953. godine kao tijelo s dobrovoljnim i neobveznim članstvom, Konferencija je ubrzo okupila dvjestotinjak gradova, obuhvaćajući brojna veća i manja urbana središta Jugoslavije. Uz funkciju foruma za razmjenu znanja i iskustava, razvila je bogatu izdavačku djelatnost i stekla reputaciju glavnog zastupnika lokalne samouprave pred republičkim i saveznim institucijama. Istraživanje prati kako su rasprave, preporuke, savjetovanja i mreže znanja koje je omogućio SKGOJ oblikovale stambene politike i politike upravljanja urbanim prostorom, osobito tijekom učestalih političko-ekonomskih reformi SFRJ i pratećih transformacija modela stanogradnje. Empirijsku osnovu čine zapisnici, izvješća, korespondencija i drugi materijali, najvećim dijelom pohranjeni u Arhivu Jugoslavije, te manjim dijelom u Hrvatskom državnom arhivu i Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Cilj je rekonstruirati tokove ideja između lokalnih, republičkih, saveznih i međunarodnih aktera vlasti i struke te odrediti i opisati ulogu SKGOJ-a u oblikovanju prostora svakodnevnog življenja.

FRANO PETAR ZOVKO

ASISTENT
INSTITUT ZA POVIJEST UMJETNOSTI, ZAGREB

Diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2013. Radio je u izdavačkoj kući Oris d.o.o., kao urednik časopisa Oris i drugih izdanja. Suautor je emisije Stvarnost prostora na Trećem programu Hrvatskog radija, za koju mu je dodijeljena Nagrada „Neven Šegvić” za publicistički, kritički, znanstveno-istraživački i teorijski rad na području arhitekture za 2019. Od 2021. voditelj je programa Udruženja hrvatskih arhitekata (UHA), član uredništva časopisa Čovjek i prostor te gostujući predavač na diplomskom studiju Arhitektonskog fakultetu u Zagrebu, na seminarima Istraživačka arhitektura 1 i 2. Od 2023. nezavisni je nacionalni stručnjak Nagrade Europske unije za suvremenu arhitekturu „Mies van der Rohe”. Član je Društva arhitekata Zagreba i član-osnivač udruge Docomomo Hrvatska. U sklopu rada na Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu asistent je na projektu ERC-a Housing.Yu, u sklopu kojeg upisuje doktorski studij na Fakultetu za arhitekturu Sveučilišta u Ljubljani.

OPIS ISTRAŽIVANJA

Individualna stambena izgradnja u socijalističkoj Jugoslaviji: mehanizmi planiranja, regulacije i proizvodnje

Istraživanje se bavi procesima i rezultatima planiranja, tipizacije, prefabrikacije i industrijalizacije proizvodnje individualne stambene izgradnjom u SFRJ od 1945. do 1991. Polazeći od činjenice da je individualno stanovanje razmjerno slabo istraženo područje stambene izgradnje SFRJ te je većina dosadašnjih istraživanja usmjerena na iznimna ostvarenja pojedinih arhitekata ili pojedinačne četvrti i naselja, ovo istraživanje usredotočuje se na pozadinske procese i sistemski pristup proizvodnji individualnog stanovanja te na produkciju nastalu u procesima planiranja, tipizacije, prefabrikacije i industrijalizacije proizvodnje. Preispitujući dominantnu koncepciju prema kojoj je u SFRJ, ideološki, znanstveno, projektantski i tehnološki usmjerenoj na koletivno stanovanje, individualna stambena izgradnja bila prepuštena slučaju i osobnim inicijativama. Istraživanje razvija hipotezu da je individualna stambena izgradnja, kao i druga područja produkcije prostora svakodnevnog življenja u SFRJ, bila dinamično i složeno polje inovativnih eksperimenata definirano pogledom u budućnosti i sistemskim pristupom planiranju prostora. U istraživanju se prekalapaju kronološka i tematska problemska perspektiva. Kronološka prati diskurs i praksu individualnog stanovanja (s fokusom na tipizaciju, prefabrikaciju i industrijalizaciju prozvodnje) od začetaka planiranja obnove zemlje za vrijeme i neposredno nakon WWI, preko razdoblja implementacije tri stambene reforme (1955., 1965., 1974.), do kasnog socijalističkog razdoblja. U tematskom smislu, izdvaja se nekoliko podtema istraživanja: zakonodavstvo i građevinska regulacija; individualno stanovanje i prostorno planiranje; inozemni utjecaji, odnosno, međunarodni transfer znanja s deset europskih zemalja koje su odabrane kao komparativni materijal temeljem prethodnih istraživanja (Austrija, Češka, Francuska, Mađarska, Nizozemska, Njemačka, Poljska, Slovačka, Švedska, Velika Britanija); metode i rezultati tipizacije, prefabrikacije i industrijalizacije u individualnom stanovanju; stambeno zbrinjavanjem u kriznim situacijama; participacija građana. Preklapanjem dvije perspektive generira se glavni narativ o odnosu aktera jugoslavenske proizvodnje prostora, vlasti, struke i korisnika, prema problemu individualne stambene izgradnje, ali i niz studija slučaja koje detaljnije obrađuju pojedine podteme.

IRENA ŠIMIĆ

VIŠA SURADNICA U ZNANOSTI I VISOKOM OBRAZOVANJU
INSTITUT ZA POVIJEST UMJETNOSTI, ZAGREB; SURADNICA ZA DIGITALNU HUMANISTIKU I PRIMJENU KONCEPATA OTVORENE ZNANOST

Diplomirala povijest umjetnosti pri Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (2009.). U Institutu radi od 2011. godine kao stručna suradnica u znanosti na poslovima obrade, zaštite, digitalizacije i prezentacije dokumentacijskih zbirki i fondova (fototeka, planoteka, hemeroteka, osobni arhivski fondovi i dr.). Suradnica je u provedbi znanstveno-istraživačkog programa i kompetitivnih projekata Instituta: ARHZAG (od 2023.), The Cycle (2020.–2022.), Ekspozicija (2020.–2024.), Globe Exchange (od 2020.–2023.), ARTNET (2014.–2018.), DUCAC (2014.–2017.). Od akademske godine 2022./2023. pohađa doktorski studij Povijest umjetnosti, kulturna baština i vizualna kultura pri Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Područja interesa: metodolologija istraživanja su joj: dokumentiranje i prezentacija kulturne baštine, fotografija i fotografski arhivi, povijest arhitekture, digitalna humanistika, digitalizacija, otvorena znanost i autorsko pravo. Članica je hrvatske sekcije međunarodnog udruženja ICARUS Hrvatska, DOCOMOMO Hrvatska i članica upravnog odbora Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske.

MARIJA JURIĆ

STRUČNA SURADNICA U ZNANOSTI I VISOKOM OBRAZOVANJU – ZA DOKUMENTACIJU I INFORMACIJSKE SUSTAVE
INSTITUT ZA POVIJEST UMJETNOSTI, ZAGREB

Diplomirala je povijest umjetnosti i informacijske i komunikacijske znanosti, smjer muzeologija i upravljanje baštinom na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Primarna su joj područja interesa arhitektura 20. stoljeća, razvoj publike, kulturna svijest te prilagodbe rada muzeja suvremenom dobu. Tijekom studija sudjelovala je na projektu digitalizacije građe muzeja, knjižnica i arhiva eKultura u Institutu za povijest umjetnosti (2022.) i Muzeju za umjetnost i obrt (2022./2023.). U Muzeju grada Zagreba realizirala je autorski projekt Treća subota (2023./2024.), u sklopu kojeg su jednom mjesečno održavana javna predavanja različitih tema. Pohađala je više međunarodnih i nacionalnih edukacija u polju muzeologije, konzervatorstva i popularizacije kulture. Sudjelovala je na arheološkom iskopavanju i obuci prof. Jurkovića na Rabu te u programima povezanima s mentalnim zdravljem, digitalnom pismenošću i metodama neformalnog obrazovanja. Od lipnja 2025. godine zaposlena je na projektu ERC-a Housing.Yu kao stručna suradnica u znanosti – za dokumentaciju i informacijske sustave.

DR. SC. LJILJANA KOLEŠNIK

EMERITA
INSTITUT ZA POVIJEST UMJETNOSTI, ZAGREB; STRUČNA SAVJETNICA ZA DIGITALNU HUMANISTIKU, ZAČETNICA I VODITELJICA RAZVOJA SUSTAVA VISART

Ljiljana Kolešnik diplomirala je povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (1987); magistrirala muzeologiju/informacijske tehnologije na Fakultetu informacijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu (1993); doktorirala povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (2000). Područja istraživanja: poslijeratna umjetnost i vizualna kultura 1950-ih i 1960-ih u jugoistočnoj i srednjoj Europi; kulturna i rodna politika socijalističke Jugoslavije 1950–1999; socijalističke omladinske kulture i kritičke umjetničke prakse 1960-ih–1980-ih; poslijeratni urbanizam i demokratizacija urbanog prostora. Članica uredničkih odbora: Informatica Museologica (izd. Muzejski dokumentacijski centar, Zagreb); Annali Galerije Antuna Augustinčića (izd. Galerija Antuna Augustinčića, Klanjec). Članstva u profesionalnim organizacijama: Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske; EAM; ASEEES; ICOM. Predavačica je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu (poslijediplomski i doktorski studiji) te na doktorskim studijima Filozofskih fakulteta u Zadru i Zagrebu. Godine 2010./2012. pokrenula je Regionalni centar za umjetnost, kulturu i nove medije Instituta za povijest umjetnosti. Od 2014. članica je Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju Republike Hrvatske.